Prije nekoliko desetljeća, koncept emocionalne inteligencije nije bio poznat niti se smatrao posebno važnim. Uvijek se naglašavala važnost kvocijenta inteligencije i njegove uloge u poslovnom uspjehu. Međutim tijekom godina, ta percepcija se znatno promijenila. Danas se veća važnost pridaje emocionalnoj inteligenciji nego kvocijentu inteligencije, više nego ikad prije. Osoba može imati visok kvocijent inteligencije, ali to ne garantira dugoročni uspjeh u poslu ako nema razvijenu emocionalnu inteligenciju. Važno je napomenuti da se emocionalna inteligencija može razvijati tijekom života i iskustava. Vođenje, odnosno upravljanje timom ljudi u malom poduzeću zasigurno je jedan od značajnijih izazova svakog poduzetnika. Može se manifestirati kroz različite stilove ovisno o okolnostima situacije ali i karakteristikama pojedinog vođe, koja je zasigurno pod utjecajem razine emocionalne inteligencije. Cilj predmetnog rada je istražiti povezanost između emocionalne inteligencije poduzetnika i njihovih stilova vođenja. Provedenim istraživanjem izravno je dokazano da ne postoji statistički značajna povezanost između razine emocionalne inteligencije i stilova vođenja malog poduzeća. Ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju su mali poduzetnici sa područja grada Grubišnog polja i okolice. Rad je nastao empirijskim istraživanjem radi dokazivanja hipoteza za potrebe diplomskog rada. U empirijskom dijelu rada korištena je metoda ispitivanja anonimnim anketnim upitnikom, dok su za obradu rezultata istraživanja korištene statističke metode, od kojih se mogu izdvojiti Pearsonov koeficijent korelacije.