Etičko hakiranje je pojam koji se odnosi na traženje slabosti u sustavu radi poboljšanja sigurnosti. U tom procesu se pokušavaju pronaći ulazne točke koje postoje u računalnoj mreži ili sustavu i pokušava se probiti u njih. Riječ etika u ovom kontekstu znači raditi sa visokim profesionalnim moralima i principima. Bez obzira da li se etičko hakiranje vrši na vlastitom sustavu ili tuđem, sve što se odradi u procesu mora podržavati postavljene ciljeve. Računalni stručnjaci koji provode takve radnje se nazivaju hakerima. Hakiranje je proces koji se sastoji od nekoliko faza, pri kojima se u svakoj koriste razni alati i tehnike. Sustav se razdvaja na manje dijelove i gleda se kako oni zajedno djeluju. U svakoj fazi se dobiva sve više informacija kroz kontinuirane napade, pa faze zapravo služe kao povratna informacija. Međutim, prije ikakvih akcija potrebno je dobiti autorizaciju za izvršenje testiranja. Postoji širok spektar napada protiv raznih sustava. Zadnjih godina su napadi porasli u ogromnim razmjerima zbog društvenih mreža i cloud načina poslovanja. Iz tog se razloga provodi sve više zaštitnih mjera. Njihova svrha je kontroliranje pristupa uređaja, zaštita podataka, detekcija i prevencija od sigurnosnih propusta kao i neautoriziranih upada u mrežu. Održavanje sigurnosti je zahtjevan proces koji uključuje kontinuirano poboljšanje. Zato alati za testiranje igraju važnu ulogu u sigurnosti mreže. Oni pružaju brz i jednostavan način identificiranja specifičnih propusta. Njihov izbor i tehnike su jako bitne za zaštitu podataka i informacija. Na primjeru Nmap-a se može primjetiti kako se alati mogu koristiti u razne svrhe.