Rad se sastoji od teorijskog i dijela koji analitički prikazuje odabrani primjer gospodarstva koje posluje na predmetnom području, putem dostupnih sekundarnih podataka. Teorijski dio govori o važnosti ekoturizma, obliku turizma čiji je temeljni cilj ne degradirati okoliš koji se posjećuje i istovremeno povećati koristi lokalnog stanovništva. Ekoturizam u svijetu sve više napreduje, čineći 3% od ukupnog turističkog prometa, pa se time predviđa daljnji nastavak ovog megatrenda. Na njegov nastanak utjecali su mnogobrojni faktori, ponajviše rast ekološke svijesti i globalizacija, a njegovu klijentelu danas čine turisti s visokom platežnom moći. Tako se u teoretskom dijelu analizira stanje ekoturizma u Hrvatskoj, kao i njegove mogućnosti i ograničavajući čimbenici. Hrvatska je zemlja puna prirodnih i kulturnih znamenitosti, gdje su na naglasak stavljene zaštićene zone prirode – uglavnom su to nacionalni parkovi i parkovi prirode, no zbog toga dolazi do manjka prepoznatljivosti eko-poljoprivrednih gospodarstava i objekata s ciljem održivog razvoja. Slavonija i Baranja rade na razvoju ovog oblika turizma, pa se može reći da se trenutno nalaze u tranziciji, uzevši u obzir to da se, u zadnjih deset godina, broj ponuđača takvih djelatnosti znatno povećao. Upravo je zato naglasak stavljen na primjer Slavonije i Baranje, dvije turistički nedovoljno valorizirane regije koje svoj potencijal mogu itekako ispuniti. Sukladno navedenom, rad je izrađen s ciljem promicanja primjera dobre prakse, kao što je ekoimanje „Orlov put“, uz isticanje karakteristika hrvatskog ekoturizma koje bi trebalo unaprijediti.