Turizam se pokazao da ima jedan od najznačajnijih utjecaja na globalni gospodarski rast i razvoj. Velika koncentracija ljudi na jednome mjestu dovela je do pojave masovnog turizma koji je za sobom, uz mnoge pozitivne, imao i mnoge negativne utjecaje na okoliš. Hrvatska je u posljednjih nekoliko godina postala popularno turističko odredište sezonskog karaktera, što je dovelo do promišljanja o razvoju nekog od selektivnih oblika turizma u ruralnim područjima koja su slabije razvijena od maritimnih. Njezini glavni turistički atributi ruralnih područja su: očuvani okoliš, kulturno-povijesno nasljeđe, tradicija. Prepoznavanje potencijala ruralnih područja pod utjecajem turističkih trendova dovela su do činjenice da je ekoturizam najbolji oblik selektivnog turizma koji se može razvijati na ruralnom području u funkciji razvoja seoskih gospodarstava. Razlog tomu je što su ruralna područja zadržala svoju prirodnu i sociokulturnu autohtonost. Pored prirodnih atrakcija i očuvanog okoliša, ekološka poljoprivreda se ističe kao najvažniji čimbenik za uspješan razvoj ekoturizma. Osim što je ekoturizam usmjeren na programe zaštite okoliša, on utječe na unapređenje i ostvarivanje različitih ekonomskih, društvenih i ekoloških koristi za lokalnu sredinu. Cilj ovoga rada je ukazati na mogućnosti razvoja ekoturizma na seoskim gospodarstvima. Isto tako cilj je istražiti i koristi koje ima seosko gospodarstvo od razvoja ekoturizma pri čemu se misli i na lokalnu zajednicu te okoliš. Svrha ovoga rada je analizirati postojeće stanje razvoja ekoturizma na seoskim gospodarstvima te se pri tome osvrnuti na primjere dobre prakse na temelju čega će se donijeti moguće smjernice za daljnji razvoj.