Cilj završnog rada je objasniti problem neravnomjerne raspodjele dohotka i bogatstva u društvu. Nejdnakost dohotka mjeri se pomoću Lorenzove krivulje i Gini koeficijenta. Lorenzova krivulja najčešće se upotrebljava za analizu jednakosti ili nejednakosti razdiobe novčanog dohotka stanovništva neke zemlje. Gini koeficijent također je jedan od pokazatelja nejednakosti a u Hrvatskoj se dosad koristio za praćenje dohodovne nejednakosti i on kod nas iznosi 30 %. Dobiveni rezultzat nas smješta u skupinu zemalja kod kojih nejednakost u dohocima nisu jako izražene. Osim toga u radu se govori o borbi protiv siromaštva te o djelovanju države s ciljem smanjenja siromaštva. Tržište djeluje na raslojavanje stanovnistva, a razlog tomu je što se dohodak ne dijeli prema potrebama nego prema količini i prizvodnosti faktora proizvodnje. Nositelji ekonomske politike, odnosno država može na razne načine utjecati na smanjivanje nejednakosti u raspodjeli dohotka, odnosno na smanjivanje siromaštva u državi. Jedan od načina borbe na gornjim razinama dohotka koje se ostvaruje korištenjem progresivnih poreza na prihod i bogatstvo, dok se povećanje raspodjele na nižim razinama ostvaruje direktnim državnim transferima i javnim pružanjem robe i usluga. Analizirajući svjetsko gospodarstvo u svakom od njih mogu se pronaći različiti državni programi koji su namjenjeni socijalno ugroženim kategorijama stvanovništva čime oni iskazuju spremnost djelovanja u rješavanju problema nejednakosti, stoga je nužna ravnoteža između djelotvornosti i jednakosti. Nije potrebno osmišljavati nove zakone niti mijenjati organizacijske strukture, nego treba poboljšati poštovanje postojećih zakona. Za ostvarivanje vladavine zakona presudni su politička volja i odlučnost vodstva, a jednako je važno osnažiti građane, pogotovo siromašnije da sudjeluju u političkim procesima. Dokle god se to ne postigne, bogati će i dalje biti sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji.