Razmjena roba i usluga s inozemstvom uvelike određuje standard određene zemlje te njezinu poziciju u sveukupnom svjetskom gospodarstvu. Zadaća svake zemlje je maksimalizacijom uporabe svojih resursa i iskorištavanjem vlastitih prirodnih bogatstava svoje zemlje osigurati što bolji položaj na globalnom tržištu. Globalizacijski procesi odnosno nadilaženje određenih granica i barijera osim samih zemalja i pred njihova poduzeća stavlja nove trendove kojima se moraju ili prilagoditi ili se suočiti s određenim negativnim aspektima na njihovo buduće poslovanje. Svakodnevno integriranje zemalja novonastalim političkim i ekonomskim organizacijama te udruživanje i spajanje različitih poduzeća radi većih izgleda za uspjeh na globalnom tržištu za posljedicu ima potiskivanje određenih manjih gospodarskih subjekata koji više ne mogu konkurirati kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu. To predstavlja jednu od glavnih kritika globalizacije koju određeni akteri smatraju kao pojavu koja je jednima osigurala priliku za dodatnom akumulacijom sredstava a druge stavila u njima podređen položaj. Vanjskotrgovinska razmjena kao jedna od posljedica globalizacijskih procesa predstavlja izrazito velik i kompliciran gospodarski sustav u kojemu izravno ili neizravno sudjeluje puno različitih gospodarskih subjekata. Takav sustav predstavlja neiscrpan izvor problema i nesporazuma na globalnom tržištu, kao rješenje za smanjivanje nesporazuma i što lakšu međunarodnu trgovinu osmišljen je koncept vanjskotrgovinskih klauzula poznatiji kao Incoterms. Složenost globalizacijskih procesa te njihov utjecaj kako na ljude tako i na poslovne subjekte uz opis mogućnosti osiguranja što boljeg položaja i sprečavanja nesporazuma predstavlja jedan od ključnih problema o kojima će biti riječi u radu. Cilj rada je prikazati vanjskotrgovinsko poslovanje kao izrazito bitnu granu gospodarstva svake zemlje, te objasniti načine na koje se zemlje i poduzeća mogu zaštiti i profitirati od tog izrazito složenog sustava.