Diplomski rad fokusiran je na ruralni turizam, odnosno na agroturizam u Bjelovarsko–bilogorskoj županiji. Pojavom novih interesa od strane turista razvija se alternativni turizam koji predstavlja glavnu suprotnost masovnom turizmu. Poimanje uloga, karakteristika i nužnosti razvoja alternativnog turizma predstavlja temelj razumijevanja terminologije ruralnog turizma. Temelj ruralnog turizma je ruralno područje koje predstavlja suprotnost urbanom području, a iskorištavanjem brojnih prirodnih resursa moguće je razviti i nove oblike turizma poput agroturizma. U ovom kontekstu turizam se može podijeliti u 3 kategorije: ruralni turizam, seoski turizam i agroturizam. Agroturizam predstavlja najbrže rastući oblik ruralnog turizma koji se je u Hrvatskoj udomaćio i proširio na Kontinentalnu i Jadransku regiju. U Kontinentalnoj regiji on je relativno razvijen, nastoji pratiti trendove i primjere dobre prakse. Ovaj oblik turizma uvodi se s ciljem da se oplemeni poljoprivredna djelatnost i da se potakne život mladih na selu. Bjelovarsko–bilogorska županija ima bogatu prirodnu osnovu za razvoj agroturizma, ali taj potencijal nije dovoljno iskorišten, zbog turističke politike države, ali i neznanja djelatnika koji se bave agroturizmom. Analiza stanja agroturizma u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji provedena je s ciljem da bi se saznalo koji su ograničavajući čimbenici razvoja agroturizma u jednoj od županija Kontinentalne regije. Za potrebe istraživanja provedeno je istraživanje s vlasnicima TSOG. Provedenom analizom došlo se je do saznanja kako vlasnici TSOG-a smatraju da postoje brojni ograničavajući čimbenici za razvoj vlastitih gospodarstava poput financija, birokracije, administracije, nedovoljne suradnje među razinama, neadekvatno obrazovanje i radni kadar te ostali čimbenici.