Poslovna kriza podrazumijeva kriznu situaciju u kojoj se poduzeće nađe svojom krivicom donoseći loše poslovne odluke ili iznenada, tj. pod utjecajem određenog vanjskog faktora koji se nije mogao predvidjeti. Zaposlenici predstavljaju najosjetljiviji sastavni dio pojedinog poduzeća u vremenu poslovne krize. Naime, strah od gubitka radnog mjesta može kod zaposlenika izazvati paniku i stres. Ukoliko se na to nadoveže i neučinkovita i pogrešno osmišljena komunikacija unutar poduzeća, zaposlenici se mogu osjećati suviše izoliranima ili se mogu naći pod pretjeranim stresom zbog vlastite nesigurnosti i budućnosti u organizaciji. Stoga, krizni menadžment mora biti sposoban baviti se svim pojedinim negativnim efektima koji mogu ugroziti potencijale za preživljavanje organizacije. Naime, u slučaju krize i kriznih situacija u malim i srednjim poduzećima, najveći fokus se stavlja na ekonomiju i gospodarstvo, ali kriza se javlja i u bilo kojem drugom aspektu ljudskog rada. Krizni menadžment obilježava i intenzivnije korištenje pojedinih sredstava i metoda potrebnih za kontrolu krizne situacije, tj. za uvođenje radikalnih mjera poslovnog preokreta. Temelji problemi među zaposlenicima u vrijeme poslovne krize se odnose na nedostatak motivacije. Naime, u tom slučaju, zaposlenici postaju nezainteresirani za rad, najkvalitetniji zaposlenici poduzeća odlaze, a oni zaposlenici koji ostaju, proizvode nekvalitetne proizvode, javljaju se štrajkovi te u konačnici dolazi i do nepovjerenja prema menadžmentu. Kako bi se sve prethodno navedene činjenice izbjegle, ili ublažile, krizni menadžeri moraju ispitivati probleme te moraju pokušati pronaći najbolje metode motivacije zaposlenika. Svemu tome pridonose i proaktivni zaposlenici koji svojim ponašanjem u organizaciji doprinose svom timu i menadžmentu. Kada i ako poduzeće izađe iz krize, proglašava se njen kraj. Vodeći se iskustvom i prethodnim događajima, kvalitetni menadžeri moraju spriječiti da do sljedeće krize dođe.