Cilj i svrha rada odnosi se na povećavanje sviijesti ljudi o ulozi aktivnog slušanja prilikom razgovora sa drugom osobom. Ono podrazumijeva proces u kojemu sugovornik zna o čemu njegov pošiljatelj informacija govori i razumije poruku na pravi način te daje povratnu informaciju koju svatko želi čuti. S ulogom aktivnog slušanja u komunikaciji osobe se susreću od djetinjstva, kada pamte prve stvari i pokušavaju pridobiti pažnju odraslih ili prijatelja oko sebe kako bi oni čuli i razumjeli ono što oni pričaju. Kasnije se ono odvija tijekom školovanja, zatim zaposlenja i ostalog komuniciranja u životu svake osobe. Dakle, aktivno slušanje je uključeno u svakodnevni život pojedinca, a ono čime se može prepoznati sluša li osoba aktivno ili ne je svakako neverbalna komunikacija pored verbalne. Govor tijela otkriva čak i ono što neki ne žele pokazati riječima, iako najčešće toga nisu ni svjesni. Potrebno je obratiti pažnju i skrenuti pogled na gestikulaciju osobe kako bi na taj način svatko shvatio vrijedi li nastaviti komunicirati ili suprotna strana jednostavno nije usredotočena na ono što sluša i čeka trenutak da se isključi iz razgovora. Prilikom komuniciranja nije dovoljno samo gledati u osobu nego razmišljati o onome o čemu ona govori i dati joj svoje mišljenje ili savjete zbog kojih se uključila u razgovor.