Svrha rada usmjerena je ka upoznavanju teorija i stilova vodstva te značaja i utjecaja odabranog stila vodstva na organizaciju. Cilj rada je pobliže pojasniti i analizirati teorije vodstva te stilove vodstva koji iz njih proizlaze. Kroz vodstvo menadžeri utječu na zaposlenike u svrhu ostvarivanja organizacijskih ciljeva, pa ono često ima značajnu ulogu u međuljudskim odnosima. Menadžment i menadžerske razine hijerarhijski su podijeljene na vrhovne, srednje i linijske. Menadžeri na različitim razinama moraju posjedovati određena znanja i vještine. Tako su vrhovnim menadžerima najvažnije strateške vještine za razvijanje strategija i donošenje odluka, menadžerima srednje razine važne su društvene vještine za povezivanje razina i koordiniranje aktivnosti, a linijskim menadžerima najvažnije su tehničke vještine radi poznavanja posla i potrebnih postupaka. Teorije vodstva jesu teorija osobina, bihevioristička teorija, kontigencijska teorija te suvremeni pristup vodstvu. Teorija osobina govori da se pojedinci rađaju s osobinama vođe, dok se bihevioristička teorija temelji na istraživanju ponašanja vođa. Kontingencijska teorija polazi od zaključka kako ne postoji stil vodstva pogodan za svaku situaciju, već da to ovisi o konkretnoj situaciji, a suvremeni pristupi vodstvu javili su se kao odgovor na novonastale situacije u organizacijama. Iz biheviorističke teorije proizašla su tri klasična stila vodstva: autokratski, demokratski i laissez faire stil vodstva. Autokratski stil karakterizira potpuna kontrola i neupitan autoritet vođe u organizaciji. Demokratski stil koriste vođe koji su voljni slušati i prihvatiti ideje zaposlenika, motiviraju ih i nagrađuju. Laissez faire stil karakterizira visoka razina slobode zaposlenika pri obavljanju zadataka, gdje vođe većinom ni ne koriste autoritet već očekuju kreativna rješenja. Na kraju rada prikazan je demokratski stil vodstva te njegov utjecaj na primjeru iz prakse.