Sažetak | Društveno poduzetništvo je relativno nov pristup u ekonomiji koji pripada utakmici tržišnog natjecanja, ali mu glavni cilj poslovanja nije dobit. Vodi se društvenim, ekonomskim i ekološkim načelima, a djelovanjem pokušava riješiti društvene probleme poput nezaposlenosti, socijalne kohezije, siromaštva, socijalne uključenosti, zapošljavanja osoba s invaliditetom, te kroz rad educirati, poticati i razvijati rad istih. Glavna obilježja su da se poduzeće nalazi u vlasništvu zaposlenih i članova koji aktivno sudjeluju u donošenju odluka, a dobit se ne dijeli njima već se većina reinvestira nazad u zajednicu i poslovanje čime se osigurava ispunjenje ciljeva. Cilj rada je dati uvid u stanje društvenog poduzetništva u Hrvatskoj, objasniti zakonsku i institucionalnu uređenost, koliki je napredak u zadnjih nekoliko godina i koje probleme treba otkloniti. Hrvatska ima donekle živopisnu povijest društvenog poduzetništva, a tomu se može zahvaliti organizacijama civilnog društva koje su preuzele ulogu razvijanja tog sektora. Najvažniji pothvat hrvatske vlade, pored ulaska u EU, je izrada nacionalne strategije za razvoj društvenog poduzetništva u RH za razdoblje od 2015. do 2020. Ta strategija je trebala uspostaviti institucionalni, pravni i financijski okvir, formirati evidenciju poduzetnika, osigurati promociju i edukacije, ali su praktički svi ciljevi ostali neispunjeni. Civilni sektor je kroz primjere dobre prakse drugih zemalja stvarao svoje ideje, danas vrijede divljenja. Iako postoji još mnogo prostora za napredak, posljednjih godina svjedočimo razvoju sektora kroz obrazovanja, financijske alate, programe i sustave podrške |