U radu se definira pojam komunikacije i komunikacijskih vještina. Život bez komunikacije bi bio znatno otežan, pa čak i nemoguć jer su sve životne aktivnosti povezane sa komunikacijom. Glavna i najkraća definicija komunikacije jest prenošenje poruka od pošiljatelja do primatelja. Bez obzira na ovu definiciju sam proces komunikacije može biti vrlo kompleksan i opsežan jer ona za sobom nosi i mnoge druge vještine, a neke od njih su vještine prezentiranja, pregovaračke vještine, vještine slušanja i interpersonalne vještine. Interpersonalne vještine uključuju proces komunikacije koja je usmjerena prema nekoj manjoj skupini ili prema pojedincu i ona je najčešći oblik komunikacije. Interpersonalna komunikacija je glavni put za razvijanje ostalih vještina. U procesu komunikacije često puta dolazi i do sukoba koji mogu biti pozitivni ili negativni sve zavisi od komunikatora. Do negativnih sukoba često puta dolazi i nepoštivanjem komunikacijskih pravila, nedovoljnim znanjem o komunikaciji ili nepravilnom kombinacijom verbalnih i neverbalnih znakova. Javne osobe, pogotovo političari trebaju moći i znati upravljati komunikacijskim procesom koji se zasniva od prilagodbe svih ovih vještina. U procesu držanju govora, pregovaranja press konferencija ili u procesu slušanja trebaju biti smireni, trebaju kontrolirati svoje mimike lica, znati prilagoditi pokrete ruku sa emocijama i sa trenutkom u kojim se nalaze. Osim komunikacijskih vještina javne osobe pogotovo političari trebaju poštivati kodeks poslovnog odijevanja, ponašanja i trebaju biti uredni jer su političari i poslovni ljudi predstavnici određene skupine ljudi, regije ili nacije.