Tema ovog završnog rada bila je zdravstveni turizam s posebnim osvrtom na lječilišni turizam kao pod grupu ove vrste turizma. Zdravstveni turizam kao takav ima specifična obilježja, pa i kada se promatraju njegove pod grupe na koje se dijeli vidljivo je da i tu postoje brojne razlike. Dok medicinski i wellness turizam pružaju blagodati da se o istima može donijeti odluka, da su izbor, da za iste možemo naći vrijeme i vrijeme birati, lječilišni turizam ne pruža ove izbore. Lječilišni turizam je briga o zdravlju dok još postoji ili kada je već izgubljeno. Lječilišni turizam ne pruža mogućnost izbora, dok čovjek ima zdravlje ima sve, a jednom izgubljeno zdravlje podsjeća čovjeka da nema više ništa, pa ni mogućnost izbora. Ovaj rad daje mogućnost dubljeg uvida u trenutačno stanje lječilišnih destinacija u Republici Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na stanje istoga u Općini Bizovac, odnosno na Bizovačkim toplicama. Završni rad temelji se na uočenim razlikama između izbora i potreba. U svrhu istog provedena je i anketa jer je bilo potrebno istražiti da li su ljudi upoznati sa izrazom lječilišni turizam te što im je prioritet kada se spomene ovaj termin. Cilj rada bio je da li je povećanje smještajnih kapaciteta u Bizovačkim toplicama dovoljno kako bi se povećao broj posjetitelja u samom lječilištu ili je ipak potrebno učiniti i puno više kako bi se na ovu destinaciju privuklo više ljudi. Budući da Bizovačke toplice imaju jedan od najtoplijih geotermalnih izvora vode u Europi i kako kapacitet te iste vode nije u cijelosti iskorišten ideja je bila ispitati kako bi turisti prihvatili ideju smještaja u bungalovima koji bi bili sastavni dio lječilišnog kompleksa. Investirati u ovu ideju bilo bi moguće jer osnovni motiv zatvaranja velikog hotela bio je ekonomskog karaktera – broj smještajnih jedinica nije mogao pokriti troškove koje je isti hotel stvarao i tako je s vremenom postao neprofitabilan. Sada je u Općini Bizovac prisutno nekoliko privatnih iznajmljivača smještaja koji uz mali broj smještajnih jedinica na samom lječilištu ne zadovoljava trenutne potrebe, posebno iz razloga što je lječilište udaljeno od samog sela. Uz činjenicu da postoje prirodni resursi koji bi uvelike smanjili cijenu smještaja u ovom radu želja mi je bila istražiti i da li je povećanje samog kompleksa dovoljno da se zadovolje potrebe potencijalnih turista ili je ipak potrebno raditi i na drugim sadržajima. Istraživanje koje je provedeno potvrdilo je da turisti koji trebaju usluge lječilišnog turizma uglavnom percipiraju ovu uslugu kroz vezanost za cjelodnevne aktivnosti koje lječilište ima u ponudi i da im je bitno zdravlje prije svih ostalih aktivnosti, ali da postoje i oni koji bi uz ovu ponudu voljeli imati na izbor i neke druge mogućnosti. Bizovac je mjesto koje može pružiti puno više nego što pruža sada. Pomnijom analizom i suradnjom Općine i lječilišta Bizovačke toplice, uz promociju, mogućnost povlačenja sredstava iz EU fondova u svrhu investiranja izgradnje novih kapaciteta i bolje ponude samog mjesta, ustanovilo se da bi lječilišni turizam privukao puno više turista, ne samo onih koji zbog zdravlja moraju doći, nego i onih koji bi ovo mjesto posjetili i kako bi zdravlje sačuvali. Ljepota prirode, prirodni zdravstveni resursi, zdrava prehrana, prometna povezanost i ljubaznost zaposlenih bogatstvo su koje bi ovom mjestu moglo dati mogućnost razvoja u lječilišnu oazu kontinentalnog ruralnog područja.