U znanosti postoje dva načina zaključivanja deduktivni i induktivni. Deduktivno zaključivanje je zaključivanje iz općega ka pojedinačnom, dok je induktivno zaključivanje od pojedinačnog prema općem. Odnosno, induktivno zaključivanje je proces u kojemu se uočava uzorak, pravilo ili predviđa budućnost na temelju iskustva iz prošlosti. Matematička indukcija omogućava dokazivanje određenog pravila ili obrasca u beskonačno. Proces matematičke indukcije temelji se na Peanovom aksiomu koji glasi: Ako je M podskup od N i ako vrijedi: (i) 1∈M, (ii) (∀n∈N)(n∈M⇒n+1∈M), onda je M= N. Posljedica Peanovog aksioma je princip matematičke indukcije koji se izvodi u dva koraka. Prvi korak je osnovni korak ili baza u kojem se pokazuje valjanost tvrdnje za jednostavne primjere, a potom slijedi drugi korak, „korak indukcije“, u kojem se na temelju pretpostavke pokazuje kako pravilo vrijedi i za proizvoljno velik primjer. Pretpostavimo da za tvrdnju T(n) (koja ovisi o prirodnom broju n vrijedi (i) Tvrdnja T(1) je istinita; (ii) Iz istinitosti tvrdnje T(n) proizlazi istinitost tvrdnje T(n+1). Tada je tvrdnja T(n) istinita za svaki prirodni broj n. U razumijevanju principa matematičke indukcije učenici i/ili studenti ponekad nailaze na poteškoće. Jedan od načina na koji se može približiti princip matematičke indukcije kohorti koja sjedi ispred nastavnika/profesora jest vizualizacija. Kroz vizualne primjere prikazat će se princip matematičke indukcije. Ovi primjeri mogu nastavnicima/profesorima pomoći pri motivaciji učenika/studenata pri obradi sadržaja. Isto tako mogu se iskoristiti i za studentske projekte i poticanje na njihov samostalni rad.