Diplomski rad fokusiran je na analiziranje kongresnog turizma u Hrvatskoj, jednog od alternativnih oblika turizma. Kongresni turizam rješenje je za suzbijanje negativnih učinaka masovnog turizma kroz diferencijaciju ponude i potražnje uz uvažavanje potreba suvremenog turista. Kongresni turizam klasificira na kongrese, konferencije i sastanke, outdoor evente, individualna/grupna putovanja, trgovačke sajmove i izložbe, putovanja za zaposlenike. Kongresni turizam trenutno nije definiran stoga ga u literaturi svi definiraju drugačije. Zaključuje se kako je kongresni turizam oblik putovanja dok se turiste definira kao turiste koji putuju zbog poslovnih razloga. Motiv kongresnog turizma je prisustvo poslovnih sudionika na događaje različitog zbivanja. On je jedan od najprofitabilniji oblik turizma, zbog veće potrošnje kongresnih turista. Prednost kongresnog turizma je odvijanje kongresnih zbivanja tijekom cijele godine. Za razvoj kongresnog turizma u destinaciji potrebni su preduvjeti poput atraktivnosti i imidža, sigurnosti, kvalitetne ponude i usluge te cijene. U kontekstu ovog rada, kongresni turizam promatra se kroz dvije regije: kontinentalnu i jadransku regiju. Danas na jadranskoj regiji prevladava sezonalnost. Kako bi se ona izbjegla potrebna je koncentracija produljenja sezone tijekom cijele godine kako bi kongresni turizam dobio na važnosti. Opatija i Dubrovnik glavne su kongresne destinacije na jadranskom području. Osnovni nedostatak je manjak/nepostojanje zračne luke kongresnih destinacija. Kongresni turizam grada Zagreb zasniva se na raspoloživosti velikog broja smještajnih kapaciteta uz naglasak na kongresnim centrima. Kongresni turizam najmanje je koncentriran u Slavoniji što je putem istraživanja dokazano. Istraživanjem se dokazuje kako su glavne slabosti kongresnog turizma upravo nedostatak kapaciteta u kongresnim objektima, nedostatak kongresnih centara prilagođenosti multifunkcionalnosti, manjak hotela visoke kvalitete i usluge kao i sadržajne ponude izvan sezone.